KAPLAN BUROVIĆ: U SVJETLOSNO-OSJENČANOJ PROTIVURIJEČNOSTI JEDNOG KNJIŽEVNIKA

Kaplan Resuli bez sumnje je jedan od književnika i intelektualaca najviše ogovaranih, najnapadnutih, najglorifikovanih, najblasfemiranih, najveličanih i najpolemiziranih u albanskom svijetu

 

Ime književnika Kaplan Resuli (Kaplan Burović,- prevodioc) čuo sam još u djetinjstvu, a zatim, u mojoj mladosti, omogućeno mi je da pročitam i njegov famozni roman IZDAJA, zbirku pripovijedaka ODJEK KORABA, kao i novelu ZMIJA. Bio je jedan jako volen književnik za mene i svo moje pokoljenje, vjerujem. Mogu rijeći punom serioznošću da, čitajući roman IZDAJA, svi smo postali nešto više svijesniji, pažljiviji prema problemu Kosova, prema etničkom problemu, prema albanizmu i patriotizmu uopšte…Bio sam jako mlad da procjenim ovu knjigu sa književnog i estetskog stanovišta, ali – što se tiče rodoljubivog i albanskog stanovišta – kažem sa sigurnošću da je roman IZDAJA najunikalna knjiga te epohe. Riječ je za jedno vrijeme kad su se u ovoj zemlji (Albaniji) pisala samo panegirična djela, dogmatska, laskajuća i puna svakakvih drugih prljavština.

Da istinu kažem, jako-jako sam se iznenadio u prvom trenutku, jer nisam ni znao da je još uvijek g. Kaplan živ (albanske vlasti su bile rasprostrle gas da je umro u zatvoru!– prevodioc). Gospodin Kaplan ne samo što je još uvijek u životu, već se i drži najbolje i u punom zdravlju…Duž susreta sa g. Kaplanom saznah da je proveo nekoliko godina zatvora i u Jugoslaviji, prije prelaza granice i dolaska u Albaniji, da bi i ovde proveo punih 30 drugih godina u strašnom zatvoru Burela…Štoviše, iako ima 72 godine¹⁾, nema ni najmanje smisla da se smatra starcem. Sa tijelom dobro održanim, nešto iznad osrednjeg, sa jednom ispravnom fizionomijom, sa dugom kosom kao u kakvog francuskog književnika XIX vijeka, sa jednim oštrim pogledom, sposobnim da uhvati i sasvim slučajne pokrete, sa jednim francuskim akcentom govora – što se sigurno uslovljava činjenicom što živi u frankofonskom kantonu Švajcarske – njegovo prisustvo duž našeg razgovora ispoljavalo se u svojoj potpunosti i svestranosti.

Čovjek čudnovato jako energičan za njegov uzrast. Govori brzo, jasno, sa nervom i jednom nevjerovatnom tečnošću, kao da mu je neki unutrašnji glas diktirao riječi koje je izgovarao. Njegovo sjećanje je predivno: sjeća se i najsitnijih detalja njegovog života i dijaloga koje je imao sa drugima. Kad vidje da se čudim činjenicom što se zdravstveno drži dobro, riječe mi: „Bog me bacio jednom rukom, ali me drugom dočeka i ne dozvoli da se srušim na zemlju i slomim!“²⁾

Došao je u Tiranu da štampa svoje knjige. Riječe mi da mu ih ni uz naplatu ne štampaju, jer su štamparijama naredili da ne štampaju njegove knjige. Jako sam se iznenadio što ovog čovjeka tretiraju na ovaj način. Pravo štampe ne može se osporiti nikome…pogotovo kad je štampanje ovih knjiga spreman da finansira sâm, njegovim parama…Pitam ga ko, koji su stvarni činioci, koji mu ne dozvoljavaju da objavljuje u Albaniji. On mi spominje Kadarea, Enverovce, Ramizovce. Kad mu ja spominjem komuniste, on mi se suprotstavi energično, trvrdeći da u Albaniji nije bilo nikada komunista, već samo neki banditi i kriminalci, koji su nam se pretstavljali kao komunisti. Priznaje za sebe da je vanpartijski komunista, lijevi, dodajući da ono što se prakticiralo u takozvanom Socijalističkom lageru nema nikakvu vezu sa socijalizmom i komunizmom. To su bili samo jedna grupa ljudi, izbezumljeni i žedni za krv. Priznaje da je (ne samo jugoslovenski, već i,- prev.) albanski književnik…

…

Kaplan Resuli bez sumnje je jedan od književnika i intelektualaca najviše ogovaranih, najnapadnutih, najglorifikovanih, najblasfemiranih, najveličanih i najpolemiziranih u albanskom svijetu. Kad spominjete njegovo ime, književnici i intelektualci, albanski patrioti, spremni su da vam se bace u grlo, kao da ste im spomenuli njihovog najzakletijeg neprijatelja. Ovo sam osjećanje imao ovih dana…Cilj ovog napisa  nije da hvali niti da napada one koji su protiv g. Resuli, ali niti da nastojim da ga kitim ili da ocrnim figuru ove ličnosti pred njima. Cilj ovog napisa vezuje se prosto i samo sa mojim nastojanjem da ga pretstavim što objektivnije, ono što je gospodin Resuli u istinu.

U vezi ovog književnika možeš naći na internetu poglede, karakteristike, nadimke, uvrede, pohvale, veličanja i svakakva procjenjivanja, toliko da ti se čini da niko ne zna stvarnu istinu što je ovaj čovjek. Neko ga upoređuje sa Osman Gazepom³⁾, neko ga optužuje za Enverovca, neko ga naziva panslavistom, neko ga naziva šarlatanom, neko izražava bol i saosjećanje prema njemu, razumjevanje, sjećajući se njegovih 20 godina zatvora, koje je proveo u strašnom zatvoru Burelja, neko ga smatra za Oca Kosova, neko ga optužuje da on čini odjek srpskim šovinističkim tezama injektirajući njegov „naučni“ otrov kod svih Albanaca koje sreće, neko kaže da Kaplan Resuli nije ni akademik, ni profesor i ni doktor, da je ove titule sam sebi izmislio, neko mu posvećuje čitavu knjigu sa naslovom MANDELA ALBANIJE. Ima i od onih koji ga ne poznaju ni kao autora famoznog romana IZDAJA, pretendirajući da ovu knjigu nije napisao on, već da ju je donio iz Jugoslavije. Sa druge strane, postoje i neki drugi, koji, pošto su, sem romana IZDAJA, pročitali i ostala djela ovog književnika u to vrijeme, kao zbirku pripovijedaka ODJEK KORABA i novela ZMIJA, tvde da stilski i tehnički su ista stvar, što svjedoči da ih je napisala ista ruka.

Kaplana Resuli se svi sjećamo kao autora famozne knjige IZDAJA, mnogo čitana u ono vrijeme, štoviše mogu reći da je jedna od najčitanijig knjiga albanske književnosti. U toj knjizi Kaplan Resuli nam pretstavlja…jednu od najtragičnijih stranica istorije Kosova. U toj knjizi se Kaplan Resuli pretstavlja ne kao Albanac, već kao internacionalista…

…

Za djelo Kaplana Resuli pisale su i mnoge figure umjetnosti i kulture albanske…Evo neke od njih: pjesnik Jakup Ceraja; dr. Sali Berisha – presjednik Albanije; Fatos Nano – šef Socijalističke partije Albanije; prof. Vehbi Bala – književnik i pedagog na Universitetu u Skadar; dr. Hakif Bajrami – istoričar; prof. dr. Isuf Luzaj – istoričar i akademik; dr. Esat Mekuli – pjesnik i akademik; prof. dr. Hasan Mekuli – književni kritičar. Kako vidite, nisu malobrojne i neznačajne figure onih koji su pisali najpozitivnije za književnika Kaplana Resuli. Koliko sam ja uspio da primjetim, Kaplan Resuli književnik je manje više priznat, pa i od onih koji su protiv njega. Polje u kome se Resuli optužuje za antialbanizam jesu njegove studije, preko kojih on tvrdi da Albanci nisu autohtoni, da su oni došli na Balkan u IX vijeku naše ere, da nisu ni ilirskog i ni pelaškog porijekla, da se Albanci Kosova nalaze tu gdje su poslije Srba, i drugo.

Na susretu koji sam imao sa g. Resuli, on tvrdi da je protiv romantičnog i patetičnog patriotizma i da se treba pridržati dokumenata i istojiskih činjenica…Njegovo shvatanje albanizma ne pretstavlja nimalo naše shvatanje oko ove značajne teme.^*)

Shpëtim KELMENDI

– književnik

 

 

_________________

1) Ovaj portret je napisan i objavljen u list KOHA JONË, God. XVI, Br. 105, Tirana, 09. maj 2006.godine, pod naslovom Në dritëhijen dhe kundërshtitë e një shkrimtari. Aktuelno Akademik Burović je navršio 85-tu godinu.

2) Na Akademika Burovića su vršena više atentata socijal-fašističkih mafija Balkana. Poslednji mu je izvršen u pola noći, izmedju 17 i 18 juna 2018, dok je spavao pod narkozom u krevetskoj posteli bolnice Noirmont, Švajcarska.

3) Osman Gazepi – major albanskog kralja Zogu, za koga se priča da je sâm stavio na svoja ramena epolete majora i tako se pretstavio Albancima.

*) Doslovno, tekst Shpëtima Kelmendia, koji se propraća i velikom fotografijom Akademika Burovića, zbog svoje značajnosti, preštampan je iduće godine i od dnevnog lista GAZETA SHQIPTARE u Tirani, a prenet je i preko mnogih sajtova. Sve na albanskom jeziku. U prijevodu na naš jezik mi ga ovdje donosimo i malo skraćenog, a tu i tamo smo ispravili i koju štamparsku grešku.

Kako priznaje Sh.Kelmendi, čim su Albanci saznali da on piše pozitivni portret Akademika Burovića, osuli su se na njega da ga ubijede da se mani toga. A pošto ga on objavio, onda su se osuli na njega da ga ubijede da napiše i drugi napis, onako kako ih oni pišu o Akademiku, sa klevetama i lažima, psovkama. Pošto nije pristao, poslije nedelju dana su ga otpustili sa posla, pa dan danas u Albanije ne može naći zaposljenja, iako je visoko obrazovan i istaknuti književnik, sa više objavljenih dijela.

Sem onog što je sâm naglasio, treba znati da je ovaj Albanac prijateljski raspoložen prema Akademiku i zato što je Enver Hodža osudio zatvorom i njega, pa i njegovog oca, šta više – i na smrt. Ekzekutiran je u zatvorskoj ćeliji. Sa druge strane njegov je otac bio veliki prijatelj Akademika Burovića. A uspio je da objavi ovaj portret zahvaljujući činjenici što je bio urednik kulturne rubrike dnevnog lista KOHA JONË, gdje za to nije pitao nikoga.

Naglašavamo da Shpëtim Kelmendi, i pored očitog prijateljstva, pa i nastojanja da bude što objektivniji, kako to i sâm on priznaje, ne dijeli sa Akademikom isto mišljenje o albanizmu i albanološkim problemima. On je buržuaski demokrata, moderizovani albanski nacionalista, ali još uvijek indoktriniran autohtonomanijom i iliromanijom.