DR RADOMIR PAVLOVIĆ: Pokrenuću inicijativu za donošenje rezolucije o zločinima nad srpskim narodom Srebrenice u XX vijeku

Veoma je bitno da se uradi revizija zaustavljanja istine o stradanju srpskog naroda na području srebreničkog sreza, znači opština Srebrenica i Bratunac u sva tri rata. Treba znati da je skoro šest stotina solunaca bilo na prostoru srebreničkog sreza, to je ogroman broj u odnosu na tadašnje vrijeme. Treba znati da su ustaše u toku Drugog svjetskog rata ubile 2.262 Srbina, od čega je 430 djece i da je u drugom svjetskom ratu sedamdeset posto Srba stradalo od ukupnog stanovništva na području srebreničkog sreza. Treba znati da su čitave porodice zatirane 1941, 1942, 1943. i 1944. godine, gdje je sudbina i moje porodice Pavlović, gdje je preko dvadeset ljudi uze i šire familije zapaljeno u jednoj kuci u Andjićima.  Francetića legija je 1942. godine u Banjevićima i Ježestici ubila više od 200 srpske nejači i da je preko 600 ljudi tada izgubilo svoje živote. 

Kada smo poslije rata, 2014. godini obilježavali 100 godina stradanja Srba srebreničkog kraja što se odnosi na Prvi svjetski rat, zajedno sa Muzejom genocida iz Beograda i kada smo napravili spomen bistu majoru Kosti Todoroviću u Skelanima, tada je rečeno da su komunističke vlasti na celu sa Rodoljubom Čolakovicem zaustvile dalja istraživanja stradanja Srba u Drugom svjetskom ratu od strane NDH. Tada su došli do pedeset posto i onda su rekli – ako nastave dalje sa spiskovima da će se ugroziti bratstvo i jedinstvo. Mi smo se nakon toga dogovorili da moramo da nastavimo sa tim istraživanjima. Izdali smo 2014. godine zbornik „100 godina stradanja Srba srebreničkog kraja“. Na druge Trojice, 2016. godine nakon okruglog stola u Srebrenici u parohijskom domu, napravili smo zbornik „Prodor Legije Jure Francetića  na rijeku Drinu“, sa svim žrtvama sa prostora Srebrenice i Bratunca koje su bile tog vremena . 

Nakon toga, ja sam kao jedini ljekar u ratu napisao i treću knjigu, „Crne marame Srebrenice“, sa više od sto slika majki koje su dale svoje živote što govori o stradanju Srba na ovom području u poslednjem ratu. Na osnovu svih tih činjenica, onoga što se danas dešava i sto se želi od strane velikih sila, najprije anglosaksonaca, promjeniti istorija i da oni koji su izvršili genocid nad srpskim narodom, sada taj epitet daju Srbima, da su oni genocidni narod s obzirom na žrtve koje su dali, jer su Srbi procentualno u odnosu na broj stanovnika dali najviše zrtava u svijetu. Prema tome to je jedan apsurd politike, jedan apsurd revizije istorije i to je jedan apsurd gdje mi ne smijemo pokleknuti nad istinom. Samim tim i ova knjiga, priča o običnom čovjeku, je priča o borbi za slobodu i pravdu običnih ljudi na ovim prostorima, kroz šta su sve prošli, sto možete da vidite iz same knjige. To mi je bila vodilja, da ispravimo te greške i ovi pritisci koje imamo u sadašnjim vremenima govore da mi bez obzira na pritiske velikih sila ne smijemo zaboraviti ono što se desilo u našim familijama i sva stradanja koja su bila i u poslednjem ratu od 1992. do 1995. godine, ne možemo zaboraviti. Kad tad doći će se u arhivama šta je sve istina u i oko Srebrenice od 1992. do 1995. godine. 

Ono što se pokušava nametnuti kao istina, to ako nije prava istina kad tad će da padne. Ove knjige su svjedočanstva vremena i one će pomoci u nekom narednom periodu jer vrijeme je to koje radi za srpski narod i to da se necć zaboraviti dešavanja na području i okolini Srebrenice. Znate da je Njemačka plaćala odštetu za ono što je radila u Drugom svjetskom ratu, i da treba zaboraviti Jasenovac i Kragujevac i sve te jame i krivicu svaliti na Srbe, jedini herojski narod i to je ono što se danas dešava u svijetu. Ja se nadam da velike sile sa istoka neće dozvoiti da se ta lažna istorija prikaže kao zvanična i da će kad tad vrijeme raditi na tome da se dodje do prave istine.  Ja ću u ime Koalicije Zajedno za Srebrenicu na sledećoj Skupštini pokrenuti inicijativu za donošenje Rezolucije o zločinima nad srpskim narodom Srebrenice u XX vijeku ne umanjujući zločine i drugih naroda.

 

Dr Radomir Pavlović