DANILO DANČETOVIĆ: AKADEMIK BUROVIĆ I MILOVAN ÐILAS -U vezi njihove disidencije-

Govorilo se i pisalo, pa se i još uvijek govori i piše da je Milovan Ðilas (1911-1995), disident Br. 1 Jugoslavije. Ne samo među nama, već i u inostranstvu. Ne samo od disidenata, već i od Titoista! Pogotovo od Titoista, koji bi htjeli da svima drugima ospore disidenciju i da ih strpaju u vreći neprijatelja njihovog komunizma!

Ali šta ćemo sa dokumentima ?! Ona su neumoljiva: Ona nam govore i svjedoče drukčije od pretendiranja Titoista i neupućenih.

Milovan Ðilas, koji je nosio člansku knjižicu Br. 4 Komunističke Partije Jugoslavije (Poslije Josipa Broza Tita, Aleksandra Rankovića i Eduarda  Kardelja), bio je ne samo član partije, već i član Centralnog Komiteta, pa i Politbiroa KPJ. On je bio i potpresjednik Jugoslavije, sa činom generala i ordenom narodnog heroja.

Sa tribine Petog Kongresa CK KPJ on je demaskirao stalinizam kao niko drugi do tada, ali ne sa pozicija disidencije: demaskirao ga sa pozicija titoizma. I bio je, kako u toku rata, tako i poslije rata, ubeđeni Titoista, Titoista Br. 1. Pa i krvavi Titoista, koji se okupao u krvi antikomunista, ali i komunista. Vjerujemo ne baš tako svijestan šta je to radio. Pa i u sasvim zrelim godinama svog rasta i obrazovanja, svog “stvaranja”.

Akademik Kaplan Burović (1934) nam kaže da je sa Titom suautor stravičnog Golot otoka, kome nisu bili ravni ni Stalinov Guljag, niti Hitlerovi i Musolinijevi koncentracioni logori smrti. Šta više – pomenuti Akademik nam je rekao i da je upravo taj Goli otok Ðilasovo glavno djelo, kapitalno djelo, za koje će se spomenuti sve dok među Jugoslovenima bude govora o Titu. Ali je istovremeno i to činjenica, da se ovim djelom nikad nije ponosio. A nije imao ni kad i kako da se ponosi. Stvari su se razvijale vrlo brzo, pa je to objesio oko vrata Titu.

Tek poslije Petog Kongresa, tačnije 1953.godine, Ðilas počinje da primjećuje neke nesuglasice u praksi jugo-vlasti sa vladajućom ideologijom, sa socijalizmom. U vezi sa ovim, sa pozicija titoizma, on objavljuje koji članak i piše njegovo djelo ANATOMIJA JEDNOG MORALA, koje će se objaviti u januaru 1954. godine u časopisu NOVA MISAO. Ni u to djelo, niti u objavljene članke, nema apsolutno ništa protiv titoizma, dok disidenciju i ne spominje. Izgleda da do tada Ðilas nije ni čuo za disidenciju.

Do kraja 1953. godine, kada mu je dopalo u ruke treće ili četvrto izdanje poeme BOJANA Kaplana Burovića, Milovan Ðilas nije ni primirisao u nikakvu disidenciju. Njegova kritika je sasvim društvena i dobronamjerna. Druga stvar što nije dočekana kao takva.

Pošto je poslao za štampu ANATOMIJU JEDNOG MORALA i, poslije toga pročitao poemu BOJANA u beogradskom listu ISKRA, sasvim na kraj godine 1953., vidite kako ju je dočekao:

Iz svoje kancelarije Ðilas je pozvao na telefon Kaplana Burovića, koji sa svojim tadanjim pravim prezimenom RESULBEGOVIĆ figuriše u Br. 4 lista ISKRA (Beograd 1953.), kao glavni i odgovorni urednik. I rekao mu:

ÐILAS (ljubazno): -Vi ste Kaplan Resulbegović ?!

KAPLAN (začuđeno): -Jeste, ja sam !

ÐILAS: -Šta vam je Dževdet Resulbegović ?

KAPLAN: -Brat…

ÐILAS: -Mislim na majora JNA Dževdeta Resulbegovića !

KAPLAN: -Da, da, on…Brat mi je….

ÐILAS: -Rođeni brat ?!

KAPLAN: -Da, od jednog oca i jedne majke.

ÐILAS (nešto promenjenim glasom, više neljubazno): -Ne bih rekao !

KAPLAN (iznenađeno): -Zašto ?!

ÐILAS (sasvim izmenjenim glasom počinje da mu recituje stihove iz poeme “BOJANA”):

 

Obale joj  s  o b e   s t r a n e

Pritisnule ljute rane.

 

Kuka, stenje, šumi, bruji,

Dotle vazduh nad njom struji.

 

Miluje joj lice bledo

I šapuće: “Ne plač, čedo !…”

 

-Teci dalje, teci, teci !

-K moru hitaj, jade reci !

 

-Kaži što si vid’la tamo,

-Na  G o l g o t i , oj Bojano !

 

ÐILAS (bez i najmanje ljubaznosti. Naprotiv – preteći i sa visine, kao kakav Zeus, tamo s neba, gromograsno mu kaže?): -Ja poznajem lično Dževdeta i želio bih da idete njegovim stopama, pa da tako budete njegov dostojan brat. U suprotnom, čujte me Resulbegoviću, ako i dalje budete ovako pjevali, tako ćemo vam pritisnuti glavu, da ćete umjesto pjevanja započeti lelek !

 

Ovaj razgovor Milovana Ðilasa sa Kaplanom Burovićem prepričavao se u početku glasno, a zatim – što je više bjesnela UDB-a – sve tiše i tiše, šapatom i u strogom povjerenju.

Po hapšenju Resulbegovića u Jugoslaviji, prekinulo se i to šaputanje pa i samo spominjanje njegovog imena. Sve do njegovog izlaska iz albanskog zatvora 1990, kad – lično on – spominje ovaj razgovor u intervjuima i objavljenim djelima, na oči Milovana Ðilasa, koji još bješe živ. Koliko za primjer vidite djelo Akademik Burovića KRIK RASPETOG, str. 13, fusnota.

Ne znamo da je bilo kako reagovao Ðilas.

Iz ovog razgovora zaključujemo da je Ðilas, i pošto je napisao i poslao za štampu ANATOMIJU JEDNOG MORALA, postojao na pozicije titoizma.

Na Trećem Plenumu CK SKJ 1954. Milovan Ðilas se isključuje iz Partije, razrešava se svih dužnosti u Partiji, oduzima mu se poslanički imunitet i razrešava se svih dužnosti na vlasti, pa se predaje i sudu za neprijateljsku propaganda. Sud mu oduzima orden narodnog heroja i čin generala, Po članu 118 KZ sud ga kažnjava na 18 mjeseci zatvora, koje mu se preokreću na uslovno, zbog zasluga u ratu.

Naglašavamo da mu porodicu nisu dirnuli, ni ženu niti djecu, ni hapsili, niti internirali i pravili poznate svinjarije. To su rezervisali za Kaplana i druge kao ovaj.

Poslije ovog udara, Milovan se pošteno protresao, iz dna duše i svojih shvatanja (Moguće se sjetio i poeme BOJANA !), pa je počeo da shvaća jugoslovensku stvarnost stvorenu od Tita tajno, iza ljeđa jugoslovenskih komunista, a pod parulom “specifični socijalizam”, ustvari social-fašizam, kako će ga nazvati Akademik Burović u svom sazrevanju i smjelom istupanju. Tako Ðilas prihvaća disidenciju i 1956. piše djelo NOVA KLASA, koje će sada postati njegovo novo glavno djelo, a što je platio novim nemilosrdnim zatvorom, kao i mnogi drugi komunisti prije njega, kao i sam Kaplan Burović, koji je bio komunista bez partije i jedan najobičniji vojnik.

Prvo izdanje disidentne poeme BOJANA izašlo je 1952. godine u Dubrovnik kao zasebno izdanje. Drugo i treće izdanje je izašlo istovremeno u Zagreb (Časopis POLET, Br. 4, 1953.) i Beograd (List ISKRA, Br. 4, 1953.). Četvrto izdanje, štampano pisaćom mašinom i razdato na Universitetu Beograda 1953. od jednog studenta, koji se u poslednje vrijeme javio preko interneta.

Kaplana Burovića nisu izbacili ni iz Narodne Omladine, jer je od vremena bio izbačen. I pored predloga komunista da se primi u Partiju, nije primljen. A pošto su im propali pokušaji da ga ubiju ili kazne ordinarno, tobože za falsifikovanje maturske diplome, uhapsili su ga i kaznili zato što je branio 1956. godine Jugoslovenski Ustav od Titoista, koji su ga bezobrazno gazili.

I Kaplana su kaznili po čl. 118 KZ na 18 mjeseci. Samo što ovome to ne okreću na uslovno kao Ðilasu. Kaplanu su to okrenuli na strogi zatvor i više pokušaja da ga fizički likvidiraju. Dodajte ovome razorenu porodicu i prostituiranje supruge.

Dok je Milovan emigrirao na ZAPAD, naš Kaplan, pošto je izdržao kaznu do poslednjeg dana, emigrirao je na ISTOK, u Albaniju, gdje je tražio da mu dozvole poći za SSSR, činjenice ove koje sasvim jasno govore o njegovoj političkoj orijentaciji.). Njegovom nesrećom ISTOK je upravo tih dana prekinuo diplomatske odnose Albaniji. Tako je on zaglavio u pandže Envera Hodže, agent Br. 1 UDB-e u Albaniji, koji će ga upravo zahtjevom Josipa Broza Tita uhapsiti sa namjerom da ga fizički likvidira.

Po izdržanom zatvoru Ðilas je slobodno izlazio i ulazio u Jugoslaviju, pišući i objavljujući nesmetano što je htio.

Istovremeno protiv Kaplana, koji je u Albaniji objavio tri disidentna djela, posebno roman IZDAJA (1965), vrše se bezbrojni pokušaji fizičkog likvidiranja. Jugo-vlasti, pošto ga i u Albaniji proganjaju u stopu, traže od Envera Hodže njegovo fizičko likvidiranje, kao uslov da se između Albanije i Jugoslavije uspostave diplomatski odnosi na rang ambasada. Bez hapšenja i isleđivanja, njega Enver osuđuje na smrt, razara mu porodicu, masakrira djecu, stan – iza njegovih ljedja – pretvara u kupleraj.

Osuđen iza zatvorenih vrata na 43 godina zatvora za neprijateljsku propagandu, bez advokata, za svo vrijeme zatvora mu ne dozvoljavaju da vidi ni maloljetnu djecu, kamoli roditelje, braću, sestre, da ne bi niko čuo od njega da je potpuno nevin u zatvor, zato što mu je to Enveru tražio Tito. Jednu ovakvu potražnju ne znamo da je Tito učinio nikome za nijednog drugog političkog emigranta, pa ni za Ðilasa. Tako, polazeći od tretmana, koji mu je učinjen i čini mu se, a I od njegovih djela (Stigao je da objavi i iz zatvora !), Kaplan je bio, pa i jeste aktuelno, najznačajniji jugo-emigrant u svijetu. Iako je Jugoslavija rasparčana, njene nasljijednice su činile i čine atentate na njega jedan za drugim, same i u saradnji sa albanskim vlastima. Dan-danas on je u crnim listama ne samo Albanije, već i Srbije, Makedonije, Crne Gore, pa i Švajcarske, gdje ga Stalinisti proganjaju kao neprijatelja komunizma, a buržuji kao komunistu.

U isto vrijeme, ne samo što Ðilasa više nisu proganjali Titoisti, već ga i “rehabilitiraše”. Njega “rehabilitiraju”, a na Burovića vrše atentate !!!

Danas je akademik, prof. dr Kaplan Burović poznat kao Disident Br. 1 Jugoslavije, Evrope i svijeta, koji je i izvozio disidenciju (Makedonija, Albanija), što ni Titoisti niti Enverovci ne mogu zamisliti, jer je i jedne i druge demaskirao dokumentima i činjenicama, sasvim zdravim naučnim argumentima, kao niko do sada.

Danilo DANČETOVIĆ