АЛЕКСА МУЗАКА: АЛБАНСКИ МОНСТРУОЗНИ КУЛТУРОЦИД

Akademik, prof. dr Kaplan BUROVIĆ, počasni član našeg Udruženja (MORAČA-ROZAFA), počasni član Udruženja srpskih književnika u Švajcarskoj, počasni član Akademije nauka i umjetnosti albanskih intelektualaca, član Saveza književnika Jugoslavije, član Udruženja književnika Crne Gore, član Saveza književnika Albanije, član Saveza književnika Švajcarske, član Matice Srpske, svijetski poznat i priznat kao najveći savremeni albanolog, pa i kao Disident Br. 1 eks-Jugoslavije, Balkana i Evrope, svijeta, državljanin Crne Gore i Švajcarske, koji je poklonio albanskoj književnosti remek djelo njihove proze, roman IZDAJA, koji se borio za slobodu i demokratiju Albanije (pa se i danas za to bori!) kao niko drugi, od samih Albanaca proglašen za Mandelu Albanije još po zatvorskim ćelijama zloglasnog zatvora u Burelju, dana 01. juna 2009. na 18-toj godišnjici njegovog emigriranja iz Albanije u Švajcarskoj, učinjen mu je novi atentat sred Tirane i spaljene četiri knjige, čitav tiraž četiri tek štampanih knjiga.

Akademik Burović je stigao početkom maja te godine iz Švajcarske u Albaniju da privatno štampa njegove knjige. Štampariji MARIN BARLETI u Tirani predao je odjednom četiri djela, dva na albanskom i dva na našem, srpskom jeziku: NGADHËNJIMI MBI VDEKJEN (TRIJUMF NAD SMRCU, zbirka studija i članaka), STUDIME LEKSIKORE (LEKSIČKE STUDIJE na polju albanskog jezika), zatim NA ISTOKU NIŠTA NOVO (zbirka studija i članaka) i ISTORIJA ULCINJA, njegovog rodnom mjesta.

Bez cijenkanja, platio je unapred u euro onoliko koliko mu je to tražila vlasnica štamparije Mimoza Ahmeti, inače poznata kao pjesnikinja, koju smo ne samo mi, srpsko-crnogorska manjina u Albaniji, već i naši zemljaci u Srbiji i Crnoj Gori, cijenili i poštovali, dočekivali i ispraćali, posebno Jevrem Brković. Cijenio ju je i Akademik Burović, pa je u njenoj privatnoj štampariji, sve do 2002. godine objavio ništa manje već 15 djela. Tu je on objavio na francuskom i srpskom jeziku njegovo poznato djelo PRAVO LICE ISMAILA KADARE, pa STVARNOST I ALBANSKE ILUZIJE, pa roman FANOLA i dr. Prekinuo je štampanje tu, kad su albanski mafijaši, preko svojih ljudi u štampariji, počeli da mu sabotiraju štampanje, ispremećajući stranice i izostavljajući čitave sveske. Na korici romana FANOLA, pored samog imena autora, napisali su “JUGOSLLAVI, SERBI”. Tada je Akademik potražio novu štampariju, van granica Albanije, u Bari (Italija). Iako je na knjigama štampanim tamo napisao da se štampaju u štampariji “ŠERŠE” (Na francuskom: pronađi me!), Albanska ga mafija pronašla. Tada Akademik prelazi u Švajcarskoj, ali ga i tamo pronađoše. Prešao je i u Austriju, u Sloveniju, u Crnu Goru, Srbiju, Makedoniju, U Užice i u Beograd, ali su ga svuda pronašli i proganjali, sabotirali mu štampanje knjiga. U međuvremenu, dok su ga pronašli, u svim tim štamparijama on je uspio da objavi po nekoliko knjiga, tako da je do sada objavio ništa manje već 141 djelo. Uspio je da u roku jedne godine napiše i objavi i 10 knjiga. Dr Pavle Brajović, presjednik udruženja MORAČA-ROZAFA, izjavio je da Akademik Burović brže piše negoli što mi to stižemo da pročitamo. Naš narod kaže: Sputane noge dva put brže kroče!

Kad je štampana prva knjiga – NGADHËNJIMI MBI VDEKJEN – Akademik je uzeo samo nekoliko primjeraka da ih razda svojim prijateljima u Tirani, dok je sav tiraž ostavio u štampariji da ga podigne kad budu štampane i ostale knjige. Poslije nekoliko dana izašla je druga knjiga – NA ISTOKU NIŠTA NOVO!, a zatim i treća – ISTORIJA ULCINJA. Akademik je opet uzeo po nekoliko primjeraka. Kad je počelo štampanje četvrte knjige – STUDIME LEKSIKORE, vlasnica štamparije kaže Akademiku da se sada može odmoriti, ne mora doći u štampariji. Odredila mu i dan 30. juni kad će doći da ih podigne sve.

Do tok dana, iako je te godine (2009) napunio 75 godinu života, Akademik je radio dano-noćno na pripremanju tih knjiga za štampanje. Sa kompjuteristom štamparije prelamao je tekst, ispravljao tehničke greške, izrađivao korice, često nadgledao rad grafičara u štampariji, da mu opet ne ispremetnu stranice, da mu opet pored imena ne dodaju koju riječ. Videći da su mu sve tri prethodne knjige štampane korrektno, Akademik se udali iz štamparije da se odmori i čeka 30. juni.

Ali eto, ne dadoše mu da se odmori. Iz Makedonije ga pozvaše na promociji njegove knjige, koja je prije neki mjesec štampana tamo na makedonski jezik – ALBANSKITE ISTORISKI FALSIFIKATI, od Izdavačke kuće VISTINIJANA njegovog prijatelja Vitomira Dolinskog, koji se usudio da to učini o svom trošku i pored otvorenih pretnji albanskih mafijaša.

Dana 30. juna on se vraća iz Makedonije, ali umoran nije mogao da ode do štamparije po knjige. Otišao je sutradan, u sredu 01. juna 2009.

Tamo ga dočekalo monstruozno iznenađenje. Mimoza Ahmeti, umjesto da mu preda knjige, kaže mu:

-Svest mi ne dozvoljava da štampam knjige jednog autora koji piše protiv našeg Ismaila Kadare i koji se ne slaže sa autohtonijom Albanaca, sa našim porijeklom od Ilira i Pelazga. Ja se osećam Pelazginjomi ponosim se time. Spaliću vam sve vaše knjige, Kaplane !

I uze upaljač da ih tu, na njegove oči, spali.

Ovo nije prvi put što mu ovi Albanci priređuju ovakva iznenađenja, a sa očiglednom namerom da mu izazovu infarkt miokardis.

Za autora knjiga je njegovo dijete, pa i više od onog djeteta koje mu rađa supruga. I samo jedno dijete da ubijete roditelju, pa će poludeti, a ne četiri, i to – u isti dan, na njegove oci !!! Po prvi put su mu to priredili u Izdavačkoj kući “Naim Frasheri” u Tirani, godine 1969. Tada je Akademik Burović bio mlad i imao tvrdo srce, pa je junački pretrpeo sve. Što više nije izgubio ni prisebnost, te nije izustio ni jednu jedinu riječ. Samo je iz štamparije otišao u Ministarstvo unutrašnjih poslova i zahvalio im se za tu niskost, svinjariju.

Drugi put su mu ovo priredili u Ženevi 1996. Ovaj put on nije bio više mlad. Njegovo srce je bilo premoreno dugogodišnjim patnjama u zatvoru Burelja, kažnjen na 43 godina zatvora, razorena porodica, maskrirana djeca. Zato posusta i pretrpe prvi srčani udar. Treći put mu opet priređuju ovo u Ženevi 1998, a sa namerom da mu izazovu drugi srčani udar. U Hopital de la Tours Ženeve ljekari konstatiraju da je za malo izbegao drugi srčani udar. Četvrti put su mu opet u Ženevi, 1999, priredili jedno isto avakvo iznenađnje, ali je on opet odeleo. Peti put su upotrebili Srbina P.M. (Izgleda da je isti sa onim “komentatorom” koji nam se pretstavio kao Праведници Св. Василија Острошког Чудотворца), da mu priredi jedno ovakvo iznenađenje, kako bi mu izazvali srčani udar, ali opet bezuspješno, jer je Akademik Burović opet tvrda srca bio i sebe nije predao. O ovom Srbinu godine 2008. on je odmah napisao i izdao knjigu dokumenata TAMO – NA KOSOVO!, kojom ga raskrinkao dokumentima i činjenicama, zdravim naučnim argumentima.

Svi su ovi napadi na njegovo srce učinjeni na isti način, istim sredstvima i istom metodom. I, razume se – od ovih istih mafijaša, istih poslodavaca, kriminalaca.

Mimoza Ahmeti moguće nije znala sve ovo, ali je znala da je Akademik pretrpio prvi srčani udar i da joj njenih poslodavci upravo to traži, da mu ona izazove drugi.

I eto, iako u duboku starost i sa jednim prebolenim srčanim udarom, Akademik Burović izdrža i ovu novu provokaciju. Sasluša je strpljivo i pribra sebe, dok je ona, sa svoje strane, učinila sve da ga ubjedi da se ne može mjeriti sa Kadareom i da treba da se mani pisanja, jer, kao ona tu, na njegove oči, i drugi će mu spaliti knjige, a naći će se koji će spaliti i njega. Mimoza učini sve da ga ubjedi da druge sudbine nema za njega i njegove knjige.

Umjesto njega, slušajući svoju suprugu kako nastojava da opravda svoj postupak i da ubijedi Akademika da ona nije u vezi sa mafijašima, koji ga proganjaju, zamalo je pretrpio on srčani udar. Mimoza, videći kako je pocrneo u lice, diže se da ga prebaci u bolnicu, a Akademiku reče:

-Nemojte pokušati da ih objavite drugde, jer će vas ubiti!

Carta canta!

Poslije ovoga Mimoza Ahmeti je spalila sav tiraž svih četiri izdanja i dala se po Tirani da pronađe kome je to Akademik dao one primjerke blagovremeno podignute iz štamparije. Sve ih prikupila, pa i plaćala za njih. Kod urednika jednoh lista u Tirani uvela je svoje ljude da mu ukradu taj jedini primjerak koji mu je Akademik poklonio.

Kako se već zna, ovi su Albanci i preko interneta pozvali svoje junake da pođu u Ženevu i da ga ubiju. Albanac sa Kosova mr. Kadri Osmani opevao mu je preko interneta i opelo, primjer ovaj bez presedana u istoriji čovječanstva.

Primjer bez presedana je i spalivanje četiri djela istog autora, ne dozvoljavaući im ni da pređu prag štamparije. Ili se i gdje drugo desilo ovo?! Pa ovo nije učinio ni Musolini i niti Hitler, ni sa djelima Karla Levi-a, niti Betolda Brehta, ni sa djelima dr Karla Marksa, Frederika Engelsa i Vladimira Iliča Lenjina! Albanski monstruozni kulturocid je bez presedana u istoriji svijeta. Preko svega jer se i čini pod zastavom demokratije i u pratnji urlika da su prekinuli sa socijal-fašističkim terorom Envera Hodže i da su uspostavili demokratiju.

Sa druge strane ovo je zahvalnost ovih Albanaca za sva značajna dobra koja im je učinio ovaj Akademik. Umjesto da ga proglase za Narodnog Heroja i da ga ostave na miru, pa i da ga pomognu u stvaranju, oni mu blokiraju medija, pa i štamparije, ne objavljuju mu ništa, pa ni uz naplatu, sataniziraju ga lažima i falsifikatima, pa nastoje, čine sve i da ga ubiju.

Ali ne treba da im se čudimo. Kako saznajemo iz albanske štampe, ovi su Albanci predložili da se i spomenik Skenderbega sred Tirane skine i da se mjesto njega podigne tu spomenik Sultanu Muratu! Akademik Burović je od vremena rekao da sa ovom svešću Albanci ne samo da neće ući u Evropu, već ih više ne prihvaća ni Azija.

Iz štamparije Akademik Burović, kao švajcarski državljanin, odmah je otišao u Švajcarskoj Ambasadi u Tirani i pretstavio im problem. Obećali su mu sve, ali nisu učinili ništa. Ni u štampi svojoj nisu progovorili ni riječ o zločinu i kulturocidu. Pa i kad je švajcarskoj štampi to lično on pretstavio, opet – sigurno naređeni od vlasti – švajcarska su medija ćutala.

Akademik Burović se kao Srbin, preko svega i kao ličnost koja je za Srbiju i srpski narod učinio i žrtvovao kao rijetko ko, pretstavio i u Srpskoj Ambasadi u Tirani. I njima je izlozio problem. Kao u Švajcarskoj Ambasadi i ovdje mu obećavju sve, ali nisu učinili ništa. Apsolutno ništa!

Albanske vlasti su sa svoje strane preduzele sve mjere da se događaj prekrije ćutnjom. One naređuju svojim medijima da o slučaju ne objave ni riječ. Štaviše, u očekivanju da će prijatelji Akademika Burovića na sajtu SRPSKA DIJASPORA odmah progovoriti o kulturocidu i zločinu koji mu je učinjen, ubacili su tamo kao “komentatora” muslimaniziranog i albaniziranog Crnogorca Agim Spuža da preduhitri sve sa izjavom da nije istina da su mu “izgoreni papiri”. O kojim papirima je riječ – ni riječi! Do tada, ne na tom sajtu, već ni na nijednom drugom glasilu Akademik Burović se nije žalio da mu je bilo ko spalivao “papire”! Ali jeste, polazeći od te izjave tog arnauta, Akademik Burović ga demaskirao kao što do danas još niko nije demaskiran. Čitavom knjigom i bezbrojnim dokumentima da je arnaut Agim Spuža ne samo u službi albanske mafije, već i crnogorske.

Kod Redakcije beogradskog lista protiv mafije TABLOID nije im uspjelo to. Tako je tamo objavljen prilično opširan dopis o ovom kulturocidu i zločinu ovih Albanaca, pa i sa naslovnim stranama spaljenih knjiga.

Stav albanskih vlasti je jasan: on nam govori nedvosmisljeno da je kulturocid i zločin učinjen od njih, njihovim znanjem i naređenjem.

A ćutanje švajcarskih i srpskih vlasti za što nam govori, ako ne za njihovu saradnju sa albanskim vlastima, sa albanskom mafijom, u ovom monstruoznom kulturocidu i zločinu bez presedana u istoriji čovječanstva ?!

Ma što učinili mafijaši da ovo skriju, kroz vjekove će pokoljenja govoriti i pisati o njihovim zločinimima, optuživati ih i osuđivati.

Aleksa MUZAKA

Тагови: Др Каплан Буровић