Prije 10 godina, upravo 01.jula 2009.godine, sred Tirane, u privatnoj štampariji “Marin Barleti” spalen je čitav tiraž četiri knjiga akademika, prof. dr Kaplana Burovića. Nekoliko meseca pre, sa vlasnicom te štamparije Mimoza Ahmeti, kćer Albanca Smail Ahmeti (politički emigrant iz Crne Gore u Albaniji), Akademik je sklopio ugovor za objavljivanje 4 njegova djela, dva na srpskom (NA ISTOKU NIŠTA NOVO ! i ISTORIJA ULCINJA) i dva na albanskom (NGADHENJIMI MBI VDEKJEN-Trijumf nad smrću i STUDIME LEKSIKORE-Leksičke studije). Za sva četiri izdanja platio je vlasnicu unapred onoliko koliko mu je tražila.
Akademik Burović je mesecima radio sa grafičarima te štamparije ne samo na izradi korica, već i za njihovu tehničku izradu, pa i za kontrolu, iako težak srčani bolesnik, sa infarctom miocardis od pre 13 godina. Treba znati da je nekoliko godina prije Akademik objavio u ovoj štampariji isto tako privatno oko 10 djela, od kojih su mu neka sabotirana, objavljena sa tehničkim greškama, pa i sa dodatim rečima na posljednjoj korici, pored samog imena autora: “jugosloven, serb”. Da se ne bi ponovilo ovo, Akademik je stajao grafičarima nad glavom.
Kako je koja knjiga objavljena on je uzeo po nekoliko primjeraka i razdao prijateljima, sve do djela LEKSIČKE STUDIJE, koje je oštampano, ali za čudo, iako su dani prolazili, nisu joj lijepili koricu, tako da Akademik od nje nije mogao da uzme nijednu kopiju.
Tih dana vlasnica štamparije mu kaže da više ne mora da dođe u štampariju sve do 01.jula, kada će knjige biti spakovane i predaće mu se odjedon sav tiraž svih 4 djela.
U međuvremenu Akademika su pozvali u Makedoniju za promociju jednog njegovog dela, objavljeno tamo na makedonski jezik.
Čim se vratio sa puta, sa kolima za prenos knjiga otišao je da ih uzme. Kad tamo, gospođa Mimoza Ahmeti, u njenoj kancelariji i u prisustvu svog supruga i drugih, kaže mu:
-Vaše knjige, Profesore, ćemo spaliti, jer savjest mi ne dozvoljava da štampam knjige jednog autora koji piše protiv Ismaila Kadarea i, preko svega, negira i autohtoniju Albanaca, negira i poreklo od Ilira Albanaca, pa i porijeklo od Pelazga…Znate li vi, o Kaplane Resuli, da meni u oba uha dano-noćno mi zvuče pelaške melodije ?! Znate li vi da ja osjećam sebe Pelaškinjom i gorda sam za ovo…
O svemu ovome lično Akademik napisao je i objavio na albanski jezik reportažu ZAŠTO MI SPALI KNJIGE MIMOZA AHMETI ?, Struga-Makedonija 2009. Tamo, između ostalog kaže:
“Ova pjesnikinja, do jučer se busala u prsa za marksizam-lenjinizam, dok sada nam se pravi kao da ne zna da nas je uprao Lenjin preporučio:
-Sveto pravo je svakoga da tretira problem onako kako ga shvaća. Samo je stvar u tome da se razlikuje seriozan i pošten način od nepoštenog.”
U nastavku Akademik kaže:
“Vi Mimoza niste samo autor knjiga, već i majka dvoje dece. Knjige, za nas, autore, jesu naša najdragocenija deca. Deca koju nam rađa žena, ni duž našeg života ne poznaje nam ih niko, dok decu, koja nam rađa mozak i srce naše, ne samo duž života našeg, već i posle naše smrti ih poznaju svi. Ovi su ona naša deca preko kojih se stavljamo u službi svog naroda i čovečanstva većom sigurnošću nego li sa onima koje nam rađa žena. Ovo su ona deca koja nas čine besmrtna. Kao njihov roditelj, molim vas da skinete ruke sa spaljivanja moje dece. Čujte glas ovoga Kaplana, koji je učinio i čini za vaš albanski narod ono što nije bastalo i što ne basta nijednome od vas da učini dan-danas. Postojte jaka i pljunite u njušku sve one koji su vam tražili spaljivanje mojih knjiga !”
Izgovarajući ove riječi, oči mu se ispuniše suzama. A i kako da mu se ne ispune, kad mu ona izreče smrtnu kaznu za svih četvoro od njegove dece?! I samo jedno dete ako vam osude na smrt, sigurno će vam se oči ispuniti suzama, ma ko bili vi, kamoli četiri ! Ne dva i tri, već četiri !!! Tu, na njegove oči !!! Pa ima li roditeljsko srce koje može trpeti ovo ?! Imali roditeljsko srce koje neće puknuti od bola ?!
Mimoza Ahmeti i oni koji su je instruirali za sve ovo, znali su sasvim dobro da je Akademik pretrpeo prvi srčani udar. U međuvremenu oni su više puta pokušali da mu prouzrokuju drugi – a sa nadom da će to biti i poslednji. Nije bila svesna ovoga Mimoza ?!
Sasvim svesna kriminalne uloge koju je preuzela na sebe, ona pokuša da ubjedi Akademika da joj to, spaljivanje njegovih knjiga, niko nije tražio.
“Sa spaljivanjem ovih knjiga,- nastavi Akademik,- ne samo što sebi prišivate jednu crnu sramnu ljagu, jednu takvu sramnu ljagu da nema tog deterženta koji će vam je skinuti na vijek i vjekova. I ne samo sebi, već i vašem narodu, za koji mi se klinjete, za koji aspirirate da ga uvedete u Evropu, vi mu priljepljujete jednu takvu ljagu srama, za što sav civilizovani svijet će ga stigmatizovati. Spaljivanjem mojih knjiga ne samo što nećete ući u Evropu, o Mimoza, već vas ne prima više ni Azija ! Sem albanske mafije, niko vam neće čestitati i neće reći bravo. Ne samo svijet na sve strane, već i sami pošteni principijelni Albanci osudiće vas, i stigmatizirati kao prodatu zločinku kod mafije za pregršt droga-dolara, za koje gazite ne samo vašu ličnu čast i dostojanstvo, već i čast nacionalnu…”
I dok je On u ovom smjeru uznastojao da je ubjedi da mu ne spali knjige, ona – sigurno sa namjerom da mu prouzrokuje novi infarct miocardis, nastavi da ga ubjedi da se povuče, da više ništa ne piše. Drugim riječima da ostavi Ismaila Kadare sa enverovskom mafijom da nastave svoju vladavinu u Albaniji.
U sobi nad njihovim glavama čuli su se koraci. Nije imao ko biti drugo do samo Enverovci, koji su čekali novi infarct, da bi sišli i uzeli Akademika, tobože da ga odvedu u bolnicu. Ustvari: da mu usput daju koju inekciju i tako da ga otprate na drugi svijet.
Enon Miftiu, suprug Mimoze, koji je sve ovo slušao stojeći na noge, slušajući napad Mimoze, a i sasvim svestan čemu cilja, poče za sebe da gubi normalan izraz lica, da bledi i Mimoza, videći to, diže se, uhvati ga pod ruku i iskoči iz kancelarije da ga odvede u bolnicu. Izlazeći, dobaci Akademiku preteći:
-Ne usuđujte se da knjige objavite gde drugo, jer će vas ubiti !
Ova njena pretnja objašnjava sve.
Iz štamparije Akademik je otišao u Švajcrsku Ambasadu u Tirani i prijavio stvar, naglašavajući da ne samo što su mu spalili 4 djela, već su to iskoristili da mu provociraju i drugi infarct miocardis. Budući švajcarski državljanin tražio je da mu se zaštiti život i njegova prava. Prošle su 10 godina: dan danas švajcarske vlasti nisu preduzele apsolutno ništa ni u odbranu života Akademika Burovića, kamo li i njegovih prava.
Stvar, zajedno sa svih četiri naslovnih korica knjiga, Akademik je pretstavio listu TRIBUNE DE GENEVE. Ne samo što nisu objavili ni najkraću vijest o tome, već su sabotirali i da ostala švajcarska medija progovore i najmanju riječ.
Albanska mafija je odmah preduzela mere ne samo da albanska medija Albanije i njene dijaspore ne daju ni najkraću vijest, već je intervenirala i kod stranih medija za to, kao kod spomenutog švajcarskog lista, zatim kod sajta SRPSKA DIJASPORA i gde su to mogli. Pokušali su i kog Beogradskog lista TABLOID, ali bezuspješno. TABLOID je jedini naš opozicioni list, koji je objavio opširan izveštaj o ovom albanskom najnovijem kulturocidu.
Što srpska, makedonska i crnogorska zvanična glasila nisu ustala u odbranu Akademika Burovića, ne čudimo se, jer ga dan-danas imaju po crnim listama i doživotni su mu dužnici. Čudimo se švajcarskim vlastima, koje su se ujedinile sa albanskom mafijom protiv svog građanina, akademika, prof. dr Kaplana Burovića, a u monstruoznom zločinu, kulturocidu bez presedana u istoriji čovečanstva, izvršen pod zastavom demokratije.
Danilo DANČETOVIĆ