АЛЕКСА МУЗАКА: „СКАДАР” академика Каплана Буровића

– Povodom drugog izdanja –

Prvo izdanje studije SKADAR akademika, prof. dr Kaplana Burovića, učinjeno je kao zasebna knjiga sredinom aprila 2014.godine, u Nišu, gdje mu je odmah izvšena i promocija, na kojoj je prisustvovao i sâm autor, naturalizirani Nišlija, koga Srpsko učeno društvo, tom prilikom, dekoriše odlikovanjem Pečat Niša, III vek.

Ovo je izdanje izvršeno ćirilicom.

Nije se ispunila ni godina od prvog izdanja, studiji je priređeno drugo izdanje. Na njegovoj trećoj stranici urednik napominje: « Dragi čitaoci, pred vama je dvojno izdanje knjige SKADAR, uvaženog akademika dr Kaplana Burovića, koju zajedno štampaju IIU « Svetigora » na ćirilici i Udruženje Srba i Crnogoraca « Morača-Rozafa » iz Skadra, imajući u vidu potrebe  svojih čitalaca u Albaniji, na latinici ». Štampanje je realizirano u štampariji Subotice Rotografika, prvoklasnim papirom i tvrdim koricama, jako dobro tehnički, u 1000 primjeraka.

Na drugoj stranici piše: « Izlazi s blagoslovom Njegovog Visokopreosveštenstva Mitropolita Crnogorsko-Primorskog g. Amfilohija ». Sasvim neobičan i jedinstven fenomen u objavljivanju knjiga na teritoriji Crne Gore, da ne kažemo i eks-Jugoslavije, Evrope, pa i svijeta. Do danas ne znamo da je ma ko drugi blagoslovio jedno ovakvo izdanje i jednog ovakvog autora! A ovo nam govori o mnogo čemu, pogotovo kad se zna da se pisanje i objavljivanje djela Akademika Burovića sistematski i svestrano sabotira i persekutira na sve strane svijeta. Kako se zna, njegove su knjige spaljivane, pa i izvedene pred sud kao corpus delicti njegovih političkih « zločina », na bazi kojih je kao disidentan književnik kažnjen ne samo doživotnom robijom, već – i na smrt!

A zašto ?! Zato što je tim djelima pretstavljao – kako pišu u optužnicama protiv njega – političku i ideološku diversiju u odnosu na službeni stav vlasti. I ovo mora da je izuzetna karakteristika njegovog stvaranja, jer do danas ne znamo da je ma kojoj ličnosti izvezena jedna ovakva karakteristika, ne samo na Balkanu, već ni u svijetu, ne samo nekom vanpartijskom autoru, kao što je bio Akademik Burović, već ni onima koji su u partiji zauzimali najviše položaje, koji su bili i članovi njijhovih politbiroa.

Akademik Burović je od vremena poznat kao ličnost koja se borila protiv stalinizma kao niko drugi do danas. Setite se samo njegove disidentne poeme BOJANA (1952) i disertacije O DETERMINISANOSTI DRUŠTVA I  DRUŠTVENOG UREÐENJA (1954).

Mora da je ovaj Burović, u slijedu svojih slavnih predaka, koji su svojim grudima branili i Cetinjski manastir (Grof Ivan Burović), svojim umjetničkim i naučnim stvaranjem, svojom naučnom istinom, kao i svojom samopregornom borbom za slobodu i demokatiju, duboko zadro, pa tako i probudio interesovanje Mitropolita, pa tako i zadužio SPC, u toj razini i svekoliko hrišćanstvo, pa i uopšte čovječanstvo, naučne institucije, universitete i akademije nauka. Setite se samo njegove odbrane krsta na Kršu od Limana (Ulcinj) i crkvice na vrh Rumije, da ne govorimo o Kosovu i njegovom kapitalnom djelu KO SU ALBANCI? !

Činjenica je neosporna da su njegove albanološke teze, prihvaćene na sve stane svijeta, učinile albanske falsifikatore istorije da pobjesne, a zgradu albanologije potresle iz temelja. Od vremena je već rečeno da, poslije Akademikove studije NJEGOŠ I ALBANCI, u njegošologiji više ništa neće biti kao do sada. Od sada se slobodno može reći da od albanoloških studija ovog Akademika ni u albanologiji više ništa neće biti kao do sada.

Urednik knjige je Pavle Brajović – Jakoja, presjednik Udruženja Srbo-Crnogoraca Albanije, koji je ovom izdanju pridao kratku i jako skromnu biografiju Akademika Burovića, a pošto je prvom izdanju knjige izvršio neka skraćivanja, zaboravljajući da je ovaj Kaplan POČASNI ČLAN Br. 1. tog Udruženja, a sa motivacijom da je, pod monstuoznim terorom Envera Hodže, kad se niko nije usudio ni da se živ čuje, promovisao negiranu srpsko-crnogorsku nacionalnu manjinu u Albaniji. Akademika Burovića su u albanskom zatvoru deset puta na živo odrali, tražeći mu pa porekne jugoslovensku (srpsko-crnogorsku) nacionalnost, pa i državljanstvo, te da se izjavi za Albanca. Pomiren i sa smrću, on se nije pomirio sa njima, nije se predao. Naprotiv, herojski im je pljunuo u lice istinu o svemu i svačemu, pa i o svom jugoslovenskom porijeklu, za što su ga osudili na novih 10 godina zatvora, jer se u Albaniji Envera Hodže i izjava nealbanske nacionalnosti smatrala za neprijateljsku propagandu.

I ovom je izdanju izvršena promocija, dana 04. aprila 2015., ovaj put sred Skadra, ali u otsustvu autora, koji je bio bolestan.

Uvodnu riječ na promociji je održao književnik Budimir Dubak, eks ministar za prosvijetu i kulturu u Crnoj Gori, koji poznaje lično i porodično Akademika Burovića. On je i autor predgovora ovog izdanja.

Ovom izdanju je pridodata i studija Akademika Burovića o značajnom albanskom književniku Paško Vasa, Skadranin, za koga nam dokazuje da je spsko-crnogorskog porijekla, dok Albanci…eh, i Bog da kaže jednu lijepu riječ za Albance, oni će ga proglasiti za Albanca i tešto tome ko će se usuditi da to porekne. A ako kaže koju gorku riječ, koja im se ne sviđa, ne samo što će ga nazvati izdajicom, već – iako je čistokrvni Albanac – proglasiće ga za ruskog Ciganina, negiraće mu albansku nacionalnost i sve drugo. Kako je to piznao i Ismail Kadare sred Pariza, Albanci su jedan rasistički narod.

Ovom izdanju su pridodate i 27 slika, većina u bojama, iz istorije, pošlosti i sadašnjice Skadra. Na njima se prikazuju Rozafa, tvrđava Skadra, stare srpske crkve ovog grada i najnovija, Svete Tojice, podignuta prije koje godine u selo Vraka, blizu Skadra, a na poklonjenom placu od braće Brajović, Skadrani. Prikazuje se i Njegova svetost Patrijarh Srpske pavoslavne crkve g. Irinej Gavrilović, u posjeti Skadru, zajedno sa Mitropolitom Crnogorsko-Primorskog g. Amfilohije Radović i drugim mjesnim sveštenim dostojanstvenicima.

Na koricama knjige, djelo Bojana Miljuš-a, pretstavljena je skadarska tvrđava i crnogorska vojska, koja je sa razvijenim zastavama jurišala na Skadar u Prvom balkanskom ratu i oslobodila ga od turskih okupatora, kako Akademik konstatira: “Jedan je crnogorski Danilo (Danilo Juričić), posle krvave odbrane, pod mletačkom zastavom, predao Turcima  Skadar, a drugi Danilo (Danilo Petrović, prestolonaslijednik Crne Gore), pod nacionalnom crnogorskom zastavom, učini juriš junački da ga oslobodi”.

Grafička obrada teksta je djelo Zorana B. Tričković-a.

Sem studije SKADAR, u knjizi su i neke druge studije, koje tretiraju aktuelne probleme srpsko-crnogorske nacionalne manjine u Albaniji, jedna značajnija od druge, od vremena objavljene preko naših i stranih medija, pa i pozitivno citirane od istaknutih ličnosti. Među njima se posebno ističe studija Doprinos spsko-crnogorske i makedonske nacionalne manjine u istoriji albanskog naroda, objavljena sprva na sajtu MORAČA-ROZAFA, koji više ne funksioniše, upravo zato što je široko otvorio svoje stranice za dopise Akademika Burovića. Djelimično je preštampana na albanskom sajtu ALBANOVAOLINE.info, gdje su ti fragmenti i prevedeni na albanski jezik od nekakvog Rina 87, dana 06.XI.2008, a u neprijateljske svrhe, radi intrigiranja. Ova je studija uneta i u djelu Akademika NA ISTOKU NIŠTA NOVO!, Ulcinj 2009, str. 22-31, koje je spaljeno sred Tirane, u štampariji “Marin Barleti”, sav tiraž. Spašeno je samo nekoliko primjeraka, koji se sada čuvaju po nacionalnim i akademskim bibliotekama. Po spaljivanju, studija je preštampana na sajtu NOVINAR.de, Minhen-Njemačka, 23. januar 2010. U jedno vrijeme što albanske vlasti negiraju postojanje spsko-crnogorske i makedonske nacionalne manjine u Albaniji, Akademik Burović dokazuje i njihov značajan doprinos u istoriji albanskog naroda !

Izuzev glavne studije SKADAR, koja je napisana u zloglasnom zatvoru Burelji-Albanija, 1985.godine, i još tada cirkulisala klandestino po zatvorskim ćeljijama, kao i studije Skadarski triod, sve su druge studije ove zbirke napisane u Ženevi, gdje su Akademika prihvatili za političkog emigranta, pošto je izneo živu glavu iz albanskog zatvora.

Posle oslobođenja Skadra od turske okupacije o ovom gradu su pisali kratke i duže istorije mnogi, posebno Albanci. Pisali su i naši, ali indoktrinirani falsifikovanom istorijom albanskog naroda, što se – nolens-volens – odražava i u njihovom stavu prema istoriji grada Skadra i čitave Sjeverne Albanije. Akademik Burović je prvi koji smjelo iznosi istinu o Skadru. Iako ukratko, on nam pretstavlja panoramu istorije grada od najstarijih vremena, od njegovog osnivanja u petom vijeku prije nove ere, do danas. Dokumentima, činjenicama i strogo naučnim argumentima on negira svako učešće Ilira u osnivanju ovog grada, pozivajući se na Herodota, Ovidija, Ptolomeja i druge autore antikiteta. On se poziva i na otkrića Jovana Deretića, koji pretendira da je “Skadar bio prestonica Srba 1000 godina pre Nemanjića”. Poziva se i na albanske istoričare, koji su najzad i sami priznali da je Skadar bio pestonica Crne Gore čitavih 500 godina, sve do dana okupacije od strane Turaka. Marin Barlecio, prvi istoričar Skadra, svjedoči da su ovaj grad branili od turskog naleta Sloveni (Srbo-Crnogorci), na čelo sa svojim Danilom Juričićem, dok jedan dokumenat iz sredine XIII veka svjedoči nam da na obalama Skadarskog jezera “Albanenses ne habeant hiberna” (Albanci nemaju zimovališta), što znači da se ni pojedinačno još uvijek nisu nastanili na teritoriji Skadra. U ovim krajevima oni su počeli svoj život kao nomadi, stočari, koji iz Srednje Albanije, u proljeće prelaze rijeku Drim, izvode svoja stada u gore Skadra, a zatim, u jesen, opet silaze sa tih gora, prelaze Drim i zimuju u pitomine Srednje Albanije, jer – u pitomine Skadarskog jezera – oni još uvijek  ne habeant hiberna. U ta vremena, kako rekosmo, Skadar je bio ne samo kultni i kulturni cntar Srbo-Cnogoraca, već i pestoni grad. Sve do XVII vijeka granica Albanije sa Srbijom bila je rijeka Drim. Strani istoričari dokazuju da u XV-XVI, preko rijeke Drim stanovništvo je bilo pretežno srpsko (Akademik, prof. dr Georg Stadtmüller), dok francuski naučnik Ami Bue svjedoči da u narednim vjekovima većina Albanaca Sjeverne Albanije su albanizirani Srbi, koje on naziva i “srpskim bastardima”.

Sa druge strane, drugim studijama, Akademik Burović nam je dokazao da Albanci nisu autohtoni ni u samoj Albaniji, ni u Matu, gdje su stigli u IX vijeku n.e. Isto tako on nam dokazuje da ovi Albanci nemaju nikakve genealoške veze ni sa Ilirima, ponajmanje i sa Pelazgima.

Ovo djelo mnogi su ocjenili jako visoko još u prvom izdanju. Spominjemo samo Radivoja Ðura Mančića, redovni profesor, doktor arhitektonsko-urbanističkih nauka, akademik Srbskog učenog društva. Posebno ga visoko ocjenio pomenuti Budimir Dubak, koji – između ostalog – kaže: “Kaplan Burović je jedan od prvih disidenata socijalističkog lagera…koji je prošao i još uvijek prolazi istinsku Golgotu…Više puta je pokušan atentat na njega…Kaplan Burović je svoju intelektualnu i ljudsku djelatnost usmjerio u dva pravca. Jedan je bespoštedna kritika lijevog totalitarizma, oličenog u režimu Envera Hodže (I Josipa Broza Tita!- AM), koji on naziva “banditskim komunizmom” i “socijal-fašističkom klikom”. Drugi je njegovo naučno, objektivno i argumentovano demaskiranje falsifikovane istorije, čiji konstruktori su brojni albanski kvazi-istoričari, potpomognuti od srodnih naučnika iz inostranstva…Zatiranje srpskog nacionalnog bića u Albaniji doživjelo je kulminaciju za vrijeme komunističke vladavine Envera Hodže. Tu nasilnu asimilaciju, genocid i kulturocid nad našim narodom posvjedočio je akademik Kaplan Burović…Knjiga “Skadar” akademika Kaplana Burovića, i njegov martirski životni put, takođe su jedna vrsta svetionika, koji nam pomaže da se u ovom dobu velikih iskušenja orijentišemo, da ne posustamo u borbi za istinu i pravdu,koju je zasljužio mnogostradalni srpski narod u Albaniji”.

Ima vremena što su preko medija rekli: “чврсто самозатворене нам очи свима отвара проф. др Каплан Буровић, академик за пример и углед многим другим, од Врха до Δна, а не само у САНУ успаваним академицима.“ (SrbIN-007, na sajtu NOVINAR.de, Minhen-Nemačka, 24. marta 2011).

Koliko sama knjiga, još više njena promocija sred Skadra, učinila je da pobjesne Albance, posebno Enverovce, koji organiziraju albansku bagru da preko svih medija laju i urliču protiv Akademika Burovića najprljavijim rječnikom, psovkama, absurdnim optužbama, falsifikatima i pretnjama da će ubiti ne samo njega, već i njegovu djecu, maskirajući se kao da su ustali protiv njegovog intervjua, koji mu je 01. juna 2015. objavljen na stranicama beogradskog lista NOVOSTI. Iako svijestan da su ovi Albanci već ubili nekoliko pripadnika srpsko-cnogorske nacionalne manjine, pa su i na njega već izvršili nekoliko atentata, na ove uvrede i pretnje Akademik im je odgovorio silazeći iz Ženeve-Švajcarske u Albaniju goloruk i, sred Tirane, reče im:

-Nemojte doći u Ženevi, jer će vas švajcarske vlasti uhapsiti prije negoli stignete do mene da me ubijete. Evo gdje sam vam došao u vašoj zemlji, pa – ako ko stvarno misli da sam zaslužio da me ubijete – izvolite me ubiti. Znajte samo da mojim ubijstvom nećete ubiti i istinu o meni, da sam u albanskoj istoriji za slobodu i demokratiju doprinio i žrtvovao više ne samo od ma kojeg drugog nealbanca, već i više od ma kojeg Albanca. Posebno na polju kulture i nauke! Prošlo je pola vijeka što sam vam objavio roman IZDAJA, od vas samih proglašen za JEVANÐELE, za remek djelo albanske proze svih vremena. Do dana današnjeg nijedan albanski književnik još nije stigao da napiše ni nešto slično, kamoli i da ga prevaziđe! Vašom uzbunom protiv mene nemojte misliti da ćete uspjeti da maskirate istinu o socijal-fašističkom karakteru vlasti vašeg Envera Hodže. Nju sam ja dokumentima dokazao, a zajedno sa albanskim narodom i snosio na svoja leđa. Što se tiče mojih albanoloških teza, one se ne obaraju vašim psovkama i pretnjama, mobingom i sataniziranjem. One su u službi naučne istine i, kao takve, i u službi albanskog naroda, koji treba da se oslobodi romantizma, šovinizma i rasizma, jer mu ovo ne služi na čast !

Dva mjeseca je Akademik Burović boravio u Albaniji, juli-avgust, družeći se kako sa svojim albanskim prijateljima, sapatnicima iz zatvora, tako i sa svojim neprijateljima, upravo onima koji su ga hapsili, nevinog sudili, satanizirali i vršili na njega atentate. Nijedan od njegovih neprijatelja se ne usudi da mu ponovi u oči nijednu od onih blasfemija, koje su objavili preko medija kroz decenije, od kad je izašao iz zatvora i, posebno ove godine, 2015., koja je bila najplodnija, jako-jako plodna, berićetna, bez primjera u istoriji Albanije i svijeta.

Kako književno i naučno stvaranje, tako i njegovo herojstvo, samopožrtvovanje u borbi za slobodu i demokratiju, bez presedana je u istoriji čovječanstva. On je svojim herojskim držanjem svidirao najveće zločince Balkana, koji su svojim zločinima prevazišli i Musolinia, i Hitlera. Nisu ga uzalud Srbi proglasili za Srpskog viteza, pa i za Svetog ratnika, a iz Moskve mu je upravo prije neki mjesec stigla i plaketa SVESLOVENSKA NIT, potpisana od kozačkog atamana, pukovnika Vojislava Vidanovića. Ne treba da zaboravimo da su ga i sami Albanci, još u zatvorskoj ćeliji monstruoznog Burelja, proglasili za Mandelu Albanije.

I jeste Mandela Albanije, jer – i pored njihove monstruozne nezahvalnosti – on i u svojoj 82-goj godini života, sa terorom od 43 godina zatvora, vođen od svojih internacionalističkih ubjeđenja, nastavlja da se bori za dobro albanskog naroda kako se to, do danas, još niko nije borio i niti se bori, ni u Albaniji, niti u ma kojem dugom dijelu svijeta.

Vrijeme je da ovo shvate bar konstruktivni građani albanskog naroda i da krvavoj bandi Enverovaca kažu STOP!, prekinite sa mobingom i sataniziranjem Akademika Burovića, pekinite sa njegovim zlostavljanjem! Krajnje je vrijeme da se Akademik Burović stvarno rehabilitira ne samo od njih, Albanaca, već i od svih onih koji ga još uvijek drže po crnim listama i zlostavljaju.

Persekutiranje Akademika Burovića nije više samo monstruozna nezahvalnost, već i flagrantni stalinizam onih, koji mu to čine, a busajući nam se u prsa za slobodu i demokratiju. Njegova studija SKADAR zadužuje ne samo Srbo-Crnogorce, već cio svijet da se ozbilno pozabave slučajem akademika, prof. dr Kaplana Burovića, čiji je doprinos ne samo u kulturi, umjetnosti-književnosti i nauci, već i u borbi za slobodu i demokratiju od posebnog značaja za sve.

Aleksa MUZAKA

Тагови: Др Каплан Буровић